Novi mediji, nova etika – novi moral?
21 mar 2016
Izraz novi mediji često koristi popularno novinarstvo koje pod ovu vrstu medija smatra internet, mrežne stranice, televiziju, računala i računalne igrice. U ovu skupinu mogu se ubrojiti i svi televizijski programi koji su snimani digitalnom videokamerom, a zatim računalno obrađeni; teletekst, hipertekst i sva multimedija. Nalazimo se u revoluciji novih medija. Svaki oblik ljudskog komuniciranja ima svoju posebnu medijsku gramatiku.
Samim spominjanjem pojma bežična komunikacija asocira nas na komunikaciju putem bežičnog LAN-a. Elektroničku poštu i pristup internetu danas imaju skoro svi. Bez internetskog pristupa nezamislivo je raditi u bilo kojem području društva ili školovati se. Elektronička pošta je promijenila život milijunima ljudi. Omogućila je besplatno komuniciranje korisnicima diljem svijeta. Računalno posredovana komunikacija je modificirani oblik poznate ljudske komunikacije te je zastupljena u svim razinama ljudskog života. Komunikacijske norme još uvijek ne postoje, pa tako i jezik koji se koristi u računalnoj komunikaciji ovisi o pojedincu. Cijeli svijet virtualne komunikacije je odcijepljen od onog stvarnog.
Bežične komunikacije sa sobom donose izraženije sigurnosne probleme u odnosu na žičane sustave. Budući da bežična mreža koristi radio signal koji se širi kroz zidove i razne druge prepreke, to omogućava bilo kome u dometu tog signala primanje podataka sudionika bežične komunikacije. Stoga je potrebno obratiti iznimnu pozornost u definiranju sigurnosnih mehanizama koji će se sudionicima bežičnih mreža osigurati povjerljivost, integritet, neporecivost i raspoloživost podataka. Internet nema svoje niti: mreža je mjesto gdje se posluje, ratuje, voli, mrzi, tuguje te se sklapaju nova prijateljstva. Sve prednosti je uvidjela i Hrvatska te se uključila u svjetsku elektroničku mrežu za najbrži prijenos informacija. Prvo se uključilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pod imenom CARNET. Tako je stvoren poseban hrvatski znanstveni kanal koji je omogućio svim znanstvenicima brzu komunikaciju s ostalim znanstvenicima u svijetu.
Zahvaljujući novim medijima novinarstvo doživljava brojne i dubinske transformacije. Došlo je do udruženja govora, slike i teksta. Danas su sve učestaliji elektronički časopisi. Svim korisnicima je omogućen poseban pristup informacijama u bilo koje vrijeme. Dosadašnji mediji to nisu mogli postići, a novi mediji imaju mogućnost transformacije svih grupa informacija po mjeri primatelja. One imaju i svoje geslo: „Svakomu njegova prilagođena informacija“.
S obzirom na stare izvore informacija internet ima nekoliko prednosti. Globalan je jer obuhvaća cijeli svijet i uz to demokratičan jer istim informacijama imaju pristup svi ljudi. Aktualan je zato što stalno donosi nove vijesti. Brojni dokumenti se nalaze na nedostupnim mjestima i nisu na jednom okupu, a elektronički mediji pomažu novinaru i običnom čovjeku da lako dođe do informacija. Uz pomoć internetskih tražilica korisnici lako dolaze do željenih informacija. Bitno je samo upisati traženi pojam i uz pomoć ključne riječi može ga se jednostavno pronaći. Zbog lakog dolaska do informacija novinar mora biti i kreativan i snalažljiv u trokutu u kojem se nalazi. On je posrednik izvora informacija, komunikacijskog kanala i korisničkih zahtjeva. Nedostatci interneta su sve zloupotrebe njegovih prednosti. Informacije koje se nalaze na portalima su nerijetko neprovjerene, gramatički neispravne, a omogućeno je anonimno vrijeđanje, vulgarnost, pornografija.
Etika i moral u novim medijima
Nove tehnologije, kako znamo, mijenjaju, bolje reći dehijerarhiziraju društvo. Svima je dostupno sve i moguće je raspolagati informacijama na koji način netko želi. Bitno je znati da to raspolaganje mora biti etično i moralno, pogotovo u novinarskoj profesiji kojoj je cilj istinito i pošteno prenositi vjerne reprodukcije događaja. U skladu s promjenama, postavlja se pitanje mijenja li se ta etika usporedo s mijenjanjem tehnologija, medija? Teoretski ne, ali u praksi je malo drukčija priča. Lakoća manipulacije internetom, društvenim mrežama i forumima jedan je od razloga zašto se teorija ne koristi u praksi. Naravno da to nije izgovor, jer čovjek u sebi nosi tu etičku normu koja ne dopušta korištenje bilo kakvog medija u neetične svrhe.
„U svakom slučaju, tehnologija – novi mediji – nije kriva za različite ekscese. Većina odluka rezultat je prethodnih komunikacijskih praksi pojedinca, njihovih stajališta te uporabe e-komunikacije za određene ciljeve. Ako pojedinci shvaćaju e-komunikaciju kao igralište za izražavanje nekih svojih stajališta prema drugim ljudima, to će se prije ili kasnije odraziti i u komunikaciji.“[1]
To znači da smo mi sami odgovori za ono što pričamo i činimo na internetu. Ovisnost je također naša krivnja jer nas Facebook ne tjera da se ulogiramo i komentiramo nečije slike i statuse. Polazeći od toga, etika mora ostati glavna i nepobitna stavka i u novim medijima jer samo tako možemo kvalitetno živjeti i služiti se ponuđenim informacijama. Potreba da budemo stalno online i obavještavamo prijatelje o tome što nam se događa (ne događa) dok sjedimo za računalom je ono što nas dovodi do problema ovisnosti i problema koji se javljaju u trenutku kad umjesto računalne trebamo koristiti međuljudsku komunikaciju. Internet je dobar dok ne ovisimo o njemu, kao i sve drugo. Bitno je znati da ništa ne može zamijeniti komunikaciju licem u lice i da etika ne smije biti kompromitirana ni čim, pa ni drastičnim promjenama koje nas čekaju u budućnosti.
Autorica: Ana Milas
Preuzeto sa: http://www.djecamedija.org
